Hrvatska prva na svijetu… u otkrivanju tople vode.

Jutarnji, Večernji, Slobodna, Poslovni, Glorija, Netokracija, pa i HRT radosno prenose da je Hrvatska postala prva zona besplatnog čitanja na svijetu!
Odlično, krasno… osim što se radi o teškoj izmišljotini. Svaka civilizirana zemlja na svijetu ima digitalne knjižnice u sklopu javnih (državnih/gradskih/sveučilišnih) knjižnica. Također su i knjižnice besplatne, može se uzeti koliko god knjiga želiš, a možeš i posuditi računalo na korištenje, rezervirati sobu za učenje, pa i knjižničara da ti pomogne napisati domaću zadaću.
Detalj: zašto se zaboga aplikacija zove Croatia Reads, u zemlji gdje većina sredovječnih, da ne spominjemo starovječne, uopće ne govori engleski? Možda da su u tim drugima zemljama, knjižnica bi organizirala grupe za učenje engleskog, grupe za učenje korištenja digitalne knjižnice, ali u Hrvatskoj, koja je prva jedino u otkrivanju tople i hladne vode, to se dogoditi neće.

Njemačka: https://www.deutschland.de/en/topic/culture/communication-media/german-digital-library-goes-live
Švedska: https://biblioteket.stockholm.se/en/e-b%C3%B6cker/e-b%C3%B6cker
Norveška: https://www.deichman.no/side/digital-samling
Danska: https://bibliotek.dk/da/bibdk_frontpage/net

Advertisements

Zanimanja iz snova

Kao osoba koja je studirala (i završila) nekoliko studija, često sam se pitala je li i jedno od tih pravi izbor. Kao dijete sam se zamišljala u ulogama Eve Kant, kapetanice Janeway, Davida Copperfielda i tete iz trafike (jer blago li joj se sa svim tim časopisima), a za polja mojih sadašnjih profesionalnih interesa nisam ni znala da postoje. Ipak, s vremena na vrijeme naletim na nešto kulnija zanimanja za koja također nisam ni znala da postoje i čisto mi bude žao da me HZZO nije usmjerio u tom smjeru na onom testiranju na kraju osnovne škole. Evo liste:

  • poeta laureatus, dvorski pjesnik, piše poeziju za posebne prigode i događaje, vlade mnogih država ih zapošljavaju i dan-danas
  • kućni filozof, zaposleni u raznim institucijama od opera do Googlea, kako bi podučavali i proučavali etiku i filozofiju od prošlosti (opere) do buućnosti (Google)
  • wikipedijanac (ili wikipedist, po hrvatskoj wikipediji, eng. wikipedian in residence), obično zaposleni u muzejima, knjižnicama, arhivima i sl. kako bi pisali članke na wikipediji vezane uz ciljeve dotičnih institucija
  • lektor u tvornici cigara, zanimanje dolazi s Kube, gdje su radnici često sami plaćali lektore da ih zabavljaju i podučavaju čitanjem (ljevičarskih :D) novina ili knjiga
  • matekapović, komentator i diskutant svih političkih, gospodarskih, obrazovnih, ekoloških, religijskih i ostalih tema u svemiru
  • timorešković, premijer-diletant, marioneta, hrvatdijasporaškatolik, posjetitelj i uživaoc građevina u vlasništvu RH.

Bejrut


Prvo pjesma za ugođaj. Ilitiga pjesma kojom su me prijatelji plašili prije puta u Bejrut.
A kako je stvarno bilo?

Priroda: Skoro isto kao Dalmacija. Sunce, more, zemlja crljenica, oleandri, lovor, masline, brnistra, kamen, stina, more, ladovina, ovca, koza, vinova loza… Zapravo, ovaca i koza ne vidjeh, a kamen je malo žući nego naša stina pradidova. Pustinja i deva nema. 🙂
Najljepša je bila spilja Jeita (Jeita Grotto).

Jeitag3

Jeita Grotto, fotografija preuzeta s wikipedije

U prirodi: Ista faza, druga amplituda. Smeće i otpaci na sve strane, zahrđali dijelovi automobila i bijela tehnika. Predivni vrtovi s travnjacima i fontanicama, a izvan dvorišta odbačena mješalica za cement. To je valjda taj naš mediteranski šarm.
Arhitektura: Osim predivne tradicionalne mediteranske, bliskoistočne, bizantske, feničke i ne znam koje arhitekture, ima još poveznica s domovinom osim prirode. Satelitske i klime svih vrsta na pročeljima, svaki balkon drugačije boje i dodataka, a iz poluizgrađenih ili polusrušenih kuća viri armatura.
Promet: “Haha, a što će ti pojas, nema policije!”, “Samo ti pretrči!”, “Ma ima neki bus, ali tko zna kad dolazi.” Svi imaju automobile, a pješaci su niža klasa koja se stišće po uskim izlokanim pločnicima. Ljudi u kolicima ili čak samo sa štakama ovise o milosti božjoj, tj. milosti prijatelja koji će ih prenašati preko stepenica i pragova. Nije nečuveno ni da se pošalje nekog polagati vozački umjesto vas, jer neki ljudi imaju pametnija posla nego se zamarati takvim trivijalnostima.
Hrana: Sav nektar i ambrozija svemira. Prežderavala sam se gore nego Andrea Andrassy u povijesti Foodopisa.
Sigurnost: Bila sam u Bejrutu, oko Bejruta, pa i do 30km od Sirije. Najopasnije što sam vidjela nalazi se u odlomku poviše ovog. Mora se priznati da ima mnogo čuvara, vojnika, zaštitara, automatskih pušaka, kontrola i sl. Tko želi na trg Nedžmeh (otprilike kao Markov trg u Zagrebu), treba imati propusnicu. Postoje dva ulaza, a okolo su naslagali betonske blokove i bodljikavu žicu. Čak i ako imate propusnicu (ne znam kako su je moji domaćini pribavili), čuvari će kružiti oko vas dok se naslikavate i selfirate.
Religija: Ima pola kršćana i pola muslimana, svih vrsta. Na uličnom festivalu trešti Candy Shop, zaustave na koju minutu kako bismo čuli molitvu hodže s minareta, a onda se fešta nastavlja. Jako malo pokrivenih žena. Ipak, u Libanonu se ne može vjenčati civilno, jedino u crkvi.
Praktične informacije: EU-državljanima ne treba viza, ali se u Libanon ne može ući ako imate izraelski pečat u putovnici. Srećom, Izraelci vam pečat mogu udariti i na odvojeni komad papira ako ih lijepo zamolite. Zračna luka je mala i dosadna. Carinik me pitao što radim u Libanonu ako dolazim iz tako zanimljive turističke destinacije – Hrvatske. Libanonske lire je skoro nemoguće kupiti u Europi, ali svugdje primaju američke dolare. Međutim, ostatak dobijete u lirama.

Mate, daj im popust!

Mate Rimac traži čistačicu koja ne nalikuje Marici Hrdalo pa su se uzbunili hrvatski pravednici. Čistačica koja je i pismena, nevjerojatno! Hoće li joj zasebno platiti i što će sama otvarati vrata, a nije vratar? Nije toga bilo za druga Tita i Franje Josipa!

Ništa čudno, to je hrvatski mainstream. U isto vrijeme kreće hrvatska alternativa, hrvatski opinion-makeri, oni koji su sasvim drugačiji, a svi zvuče u glas isto.

Goran Šmrc Nemam Auto Vojković, Oleg Uznemiren Štiklama Maštruko, Saša Ejndžel Cvetojević, Hrvoje Pristojan Na Engleskom Prpić. Nariče naš drkokrug, sveusrdno brani Rimca, što je sve legit, ako ne uzmemo ovu lijepu sličicu u obzir.

 

13015351_1051216598272859_4435708253484399634_n

Dakle, Mate Rimac sam kaže kako je oglas glup (te čak zahvaljuje na prozivci), s čim se možemo i ne moramo složiti, ali se vrli krugodrkači očito ne slažu sa svojim herojem, kad se upravo natječu tko će ga bolje obraniti biranim riječima. Čovjek bi rekao, nadaju se kakvom popustu na automobilčić?

Za oglas me zaboli, ali tko li će mi odgovoriti kako se Saša Lean In Cvetojević nije sjetio zapitati kako to da se za ovaj ugledni posao traže osobe isključivo ženskog spola?

Kako to da se vrli tehnološki futurolozi, ajtijevci i neoliberalne kokete nisu zapitali zašto se za ovaj posao uopće zapošljava nekog na puno radno vrijeme, kad svako normalno poduzeće izvan tog našeg kaljavog Apsurdistana outsourca usluge čišćenja, dok Kapovićevom imenjaku trebaju čak tri s punim radnim vremenom? Kako to da uopće ima čistačice, a ne samo upravljača strojčekom za čišćenje? (Da strojčeka nema, znamo po tome što se traži isključivo žena. Hehe. Meta.)

Mate, daj im popust!

Gdje li je Zemlja Obećana?

Hrvatski nas mediji redovito časte člancima sa svježim gastarbajterima gdje oni uzdižu novu zemlju u nebesa, ili pak kukaju za domovinom.
Kad sam vidjela ovaj članak, prvo sam odlučila napisati što tu sve nije točno ili je polovično točno (otprilike cijeli članak), htjela sam razjasniti da možda nema kućnih posjeta, ali općina plaća njegovatelje koji te vode kod liječnika ili prijevoz bolničkim kombijem, što je uostalom i učinkovitije ako uzmemo satnicu vozača ili NKV njegovatelja u usporedbi sa satnicom liječnika koju će potrošiti na obilaženje pacijenata. Ali onda sam zaključila da mi se ne da i umjesto toga odlučila napisati jednako vrijedan i informativan članak o Hrvatskoj:

Sven Svensson se nedavno preselio u Hrvatsku. Kaže nam kako je to savršena zemlja i poziva svoje zemljake da što prije slijede njegov primjer. Primjerice, litra vina se može dobiti za samo 12 kuna. “Za taj novac u Švedskoj mogu dobiti pola kuglice sladoleda!”. Zdravstveni sustav je fascinantan! Sve je u načelu besplatno, iako skoro nitko ništa ne uplaćuje u zdravstveni sustav! Mnogi ljudi redovito posjećuju liječnika kako bi mjerili tlakove ili se samo požalili na nevjestu. “Kod nas za takve stvari skupo plaćamo terapeute, lijepo je da se hrvatska država tako brine za svoje građane.” Mirovine su raskošne, mnogi umirovljenici imaju mirovine veće nego što drugi imaju plaće. “U Švedskoj umirovljenici žive mnogo skromnije, a ovdje su umirovljenici mladi i žive bolje nego njihova djeca.” Također, očaralo ga je da nema lista za najam stanova. “Svatko ima svoj stan koji dobije od roditelja, a roditelji su ih, zamislite, dobili besplatno prije 40-ak godina, pa zar nije to predivno?” Također, svi imaju i vikendicu. “Moji roditelji imaju ljetnu kolibu, ali u glupoj šumetini kraj jezera punog komaraca, i ako vam dođu gosti, spavaju u šatoru. Ovdje svi imaju kuće od nekoliko katova na rivijeri!” Ova je država puna razumijevanja za prekršitelje, sve kazne odu u zastaru i uopće se ne morate brinuti oko njih. Svenu se sviđa što je Hrvatska tako liberalna, iza svake škole se puši trava. Nadalje, vrijeme je predivno, i dok smo doma sretni ako u lipnju na Ivanje ne pada kiša, ovdje i mnogi i na sam Božić igraju čudnu igru dobacivanja oguljenom teniskom lopticom u moru!

Eto, sad samo čekam da mi Index ponudi radno mjesto.

Spajanje KBF-a i FF-a, zašto ne?

Uzbuniše se lijevi i desni oko prijedloga spajanja Katoličko-bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako je rekla moja prijateljica Švedska pelena, nije njima problem bogoslovlje nego opći primitivluk u hrvatskoj akademskoj zajednici. Primjera na sve strane, Judith Reisman na FPZ-u i MEF-u, don Damir Stojić izvire iz svake paštete, bivši dekan FER-a (fakulteta na kojem se može učiti biblijska teologija, ali ne i engleski jezik) u vidu ministra koji ne bi izbacivao vjeronauk, pa na kraju krajevi i moj voljeni mizogini katolički fundamentalist bloger Katkapital predaje i istražuje na jednom vrlo sekularnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

S druge strane, imamo primjere sasvim normalnih i cijenjenih sveučilišta s jakim katedrama za teologiju, kao što je Sveučilište u Uppsali ili čak cijelo Katoličko sveučilište Leuven koje se najmanje bavi katolicizmom (a mnogo više bioznanošću i inženjerstvom).

Pa u čemu je problem, FF-ovci?

Uhljebuša u posjetu Ericssonu Nikola Tesla

Obasuše nas hrvatski mediji vijestima kako je švedska ministrica višeg i
cjeloživotnog obrazovanja Aida Hadžialić posjetila Hrvatsku i obišla i kompaniju Ericsson Nikola Tesla. Najmlađa ministrica! Bosanka! Sve su to razlozi da nas i Glorija i Poslovni smaraju s dotičnom i njenom važnošću.

No pogledajmo tko je Hadžialić. Ministrica? Pa baš i nije, ona je ono što Šveđani nazivaju pomoćnom ministricom. Na vrhu ministarstva obrazovanja je ministar obrazovanja, a uz njega stoje i pomoćna ministrica Hadžialić i pomoćna ministrica Hellmark Knutsson. Ministrica višeg i cjeloživotnog obrazovanja? Teško. Dotična je naime ministrica srednjih i večernjih škola. Istina, večernje (i dopisne) škole su cjeloživotne, ali višeg obrazovanje od njih dobiti nećete. Kakve to sve ima veze s Hrvatskom, Ericssonom i sl., pojma nemam.

Zanimljivo je kako se mnogi Hrvati koji inače sveusrdno pljuju po članovima stranaka, zaposlenicima državnih firmi i državne uprave lako daju očarati dotičnom. No, evo njenog životopisa:
2014 ministrica srednjeg školstva.
2011-2014 članica upravnog odbora Znanstveni Park Halmstad
2011-2014 zamjenica u udruzi švedskih općina i županija
2010-2014 vijećnica gradskog vijeća Halmstad
2010-2014 članica gradske uprave Halmstad
2010-2014 Općinski odbor za upravljanje
2010-2014 članica uprave, Gradska vijećnica Halmstad d.d.
2010-2014 članica upravnog odbora Poduzeće za poduzetništvo Halmstad
2010-2014 članica upravnog odbora, Halmstad Zračna luka
2007-2010 članica upravnog odbora, Halmstadske nekretnine d.d.

Poduzeće za poduzetništvo je moj favorit. Sigurno su se u Ericssonu NT mnogo prosvijetlili njenim dolaskom. Pogotovo ako uzmemo u obzir da se inače bavi sastancima sa sindikatima učitelja, posjetima večernjima školama za odrasle, isprobavanjem biatlona s učenicima sportske srednje škole, određuje da se dodijeli 75M kruna da izbjeglice uče švedski… večernje škole za polupismene, večernje škole za nepismene, večernje škole za preobrazovanje u zanate…. posjet Ericssonu NT.

Dobro, ali “naša” je, Bosanka je, divimo se barem tome! Možda bih se i divila, kad ne bih znala da među švedskim ministrima već ima Turaka, Iranaca, crnaca, pedera i kakve god egzotike ti srce poželi.

Sretno Aidi, a hrvatskom novinarstvu manje prepisivanja vijesti!