Automatizacija, robotizacija i informatizacija u Švedskoj

Lista mojih zapažanja:

• Automatske blagajne na kojima sam skeniraš bar-kodove, plaćaš i na kraju skeniraš račun da bi izašao iz trgovine. Skupa s automatskim prebrajalicama kovanica.
• Izumrli poštanski uredi i donošenje paketa. Pošiljke se preuzimaju u najbližoj trgovini živežnim namirnicama, kod blagajnice.
  

  Kupovina karata za vlak

• Izumrle blagajne na autobusnim i željezničkim kolodvorima te lukama. Karte se kupuju online ili na automatima.
• Izumrla administracija u matičnim uredima (ili u švedskom slučaju, poreznim uredima). Izvadci iz matičnih knjiga i promjene prebivališta obavljaju se online.
• Izumrlo plaćanje računa na banci. To zadovoljstvo će vas koštati oko 90 kuna.
• Izumrlo primanje papirnatih računa. To zadovoljstvo će vas koštati do tridesetak kuna.
• Izumrlo podizanje gotovine na banci. Banke ne drže gotovinu.
• Izumrlo fizičko naručivanje kod liječnika. Online-sustav.
• Automatizirano nadgledanje bolesnih ljudi. Nekoliko županija ulaže u sustav kamera, tlakomjera i glukometara spojenih na sustav i automatsko podsjećanje na uzimanje lijekova SMS-om.
• Izumrli redovi na referadama. Potvrde o studiranju i ocjenama printaju se doma (odnosno, spremaju u .pdf-u i šalju dalje jer ih ionako nikad nije potrebno printati), registriranje za predmete s jednim ili, u gorem slučaju, čak dva klika.
• Teretane, bazeni i solariji koji se otvaraju provlačenjem kartice pa time imaju i duže radno vrijeme jer ne moraju plaćati zaposlenike za kontrolu.
• Vrata svih ustanova i mnogih stambenih i poslovnih zgrada se otvaraju pritiskom na gumb tako da nitko ne mora pomagati ljudima s poteškoćama ili samo paketima.
• Razne prijave i potvrde za ekvivalente HZZO-a, HZZ-a i HZMO-a te za vrtiće i škole- online.
• Švedske oružane snage navodno imaju najveća novčana izdvajanja po glavi vojnika. Zašto? Zato jer više ulažu u elektroničko ratovanje nego u pješadiju i ročnike.
• Roboti-kosilice za travu. Koriste se i u obiteljskim kućama i stambenim zgradama.
• Roboti-usisavači.
• Automatske hranilice bolesnih ljudi (npr. s Parkinsonom). Oko pola županija subvencionira robotsku ruku umjesto njegovatelja.

Pa zapjevajmo!

Liberland – kako je to moguće?

Liberland, nova zemlja u Europi na 7 kvadratnih kilometara ničije zemlje između Hrvatske i Srbije. Kakva ničija zemlja, koja ničija zemlja, zašto je nitko neće?
Jednom davno, Dunav je imao malo drugačiji, vijugaviji tok. Hrvatska je bila sa zapadne strane Dunava, a Srbija sa istočne. Tako je i bilo i u katastru i u zemljišniku.
Onda se tok malo promijenio, izravnao, a kako se i sve skupa pomakao malo zapadno, Srbija bi definicijom granice kao Dunav dobila malo više zemlje. Zato se Srbi zalažu za granicu po sredini rijeke. Hrvati se zalažu za granicu po sredini rijeke kako je bila jednom davno i kako se vodi u katastarskim knjigama.
Sporno je oko 1000 hektara sa zapadne strane Dunava i oko 10 000 hektara s istočne.
Hrvatska želi tih 10000 ha sa istočne strane sadašnjog toka Dunava, a želi da Srbija uzme tih 1000 ha s zapadne strane Dunava, tj. želi kako je bilo prije prije izmjene toka Dunava, odnosno prema onome kad se i formirao katastar. A Srbiji, naravno,  odgovara novi tok po kome bi oni bili u plusu za 9000 ha. Zato odbijaju prihvatiti taj “džep” od 1000 hektara sa zapadne strane.
Tu se našao Vit Jedlička, i rekao, dok se dva svađaju, treći proglasi Liberland.
Znači, Liberland je zapadno od sadašnjeg toka Dunava i istočno od toka Dunava kako je nekad izgledao.

Što se tiče korištenja šuma u spornim područjima, navodno se Hrvatske šume  koriste  tim  područjem sa sadašnje zapadne obale, a Srbi koriste to puno veće područje sa sadašnje istočne obale.

Ima tu još i spornih sadašnjih otoka na Dunavu.

Uglavnom, to će sigurno završiti na međunarodnom sudu ili na arbitraži, s tim da bi Hrvatska trebala biti u maloj prednosti (iako to puno ne znači u konačnoj odluci), zbog hrvatskog članstva u EU, a s obzirom na to da Srbija želi da uđe, moguće je da će i EU natjerati Srbiju da se to pitanje što prije riješi.

Ili je to barem moje laičko shvaćanje.

.

Žena u masonskoj loži

Povod za ovaj post je članak Nose bijele rukavice i komuniciraju tajnim znakovima.
Kao što smo već utvrdili na ovom blogu, Lajava Blitva voli svugdje zabosti svoj nos pa ga je tako rado zabola i u masonsku ložu čim joj se ukazala prilika. Što i nije bio problem, jer su mnoge nekoliko puta godišnje otvorene za turiste. Nije ih teško naći jer se obično nalaze u centru grada, imaju svoje grbove i zastave izvješene i zapravo ih je teže ne primijetiti nego primijetiti.
Zapravo, u tome leži i većina njihova bogatstva: u skupim nekretninama. Primjerice, prije četiri godine su kupili hotel Strand u centru Stockholma, po skromnoj cijeni od preko 10 000 eura po metru kvadratnom. Naravno, odmah su se požalili na cijenu i kompliciranost održavanja takvih zgrada (moraju angažirati konzervatore).

Mason koji nas je proveo uokolo, a ni ostalih nekoliko koje smo putem vidjeli nisu imali ni bijele rukavice ni frakove, a komunicirali su običnim ljudskim jezikom. Ne znam imaju li tajne znakove, ali ja slobodnozidarsku gospodu izvan loža lako prepoznajem po masonskim značkicama u reveru. Koje mnogi ponosno nosaju u svakoj prigodi kao što i Dena iz Gitka nosi šal Hajduka.
Neki imaju i kopče za manžete, kalendare, rokovnike, kemijske olovke, masonski bilteni im krase stoliće za kavu, a u prigodama kad se nose frakovi ili barem smokinzi još si okače i lente, medalje i druge dekoracije (pregačice!).
Proveli su nas kroz nekoliko hodnika, soba i dvorana, da bi u jednom trenutku sve dečke poslali u predvorje, a sve nas mlade djevice žrtvovali…

…ili nam pokazali dvorane samo za članove viših redova. Naime, žene ionako ne mogu biti članovi, pa nema smisla tajiti išta, dok se za muškarce nikad ne zna, pa ih treba ostaviti u neizvjesnosti. Iako su ipak neke fotke izgugljive. Jedino što me se dojmilo je zvjezdano nebo. Naime, stari je običaj da dvorana za najviše redove nema krova, nešto kao u Hogwartsu. Kako se to više ne smatra praktičnim, sad poviše jonskih stupova imamo iluziju zvjezdanog neba, odnosno pojednostavljeni planetarij.
Masoni vole simbole i rituale. Trokuta, zvijezda, šestara, zupčanika, sunca, lavova i sličnog bilo je na sve strane. Svaka loža ima svoj grb, svaki red, a konačno i svaki član. Članovi moraju biti kršćani (mnogi su članovi kler i laici Švedske crkve, evangeličko-luteranske crkve) pa sam i pitala kako se uklapaju npr. Davidove zvijezde, ali su mi mudro odgovorili da svaki simbol ima mnogo značenja. Kad razmislim, moguće da sam ih malčice izmorila jer sam postavila više pitanja nego cijela grupa. Šveđani se, naime, ne zamaraju previše masonerijom (iako je sam kralj glavni pokrovitelj), a upoznala sam i nekoliko kojima su očevi ili stričevi masoni, ali njih same članstvo nije ni najmanje zanimalo. Uostalom, ako se nekom nose frakovi, bijele rukavice i dekoracije, postoji cijela hrpetina raznih bratstava i društava u Švedskoj, a bez tajnih rituala i specijalnih preporuka za učlanjenje.
Rekoše nam zidari da svake godine daju 3,2 milijuna eura za bolničke odjele pedijatrije i gerijatrije. Usto oko 1,2 milijuna eura doniraju za istraživanje demencije, Parkinsonove bolesti i moždanog udara te bolesti srca i krvožilnog sustava.  Članstvo je javno, a bilten dohvatljiv na netu, ali su zato rituali i ceremonije tajni. Kako nigdje nije kapala krv kroz zidove, odlučila sam se ne zamarati time. Glasinama iz 18. stoljeća o žderanju djece iz sirotišta unatoč.

 

 

 

 

 

 

 

Dvije ekonomske/libertarijanske ankete

Prva: istraživanje kojim ispituju stavove ljudi o različitim pitanjima vezanim uz ekonomiju. Osim ispitivanja stavova, istraživanjem će pokušati identificirati i neke psihološke i sociodemografske odrednice tih stavova, kao i razlike između stavova ekonomista i ne-ekonomista. Katedra za psihologiju Filozofskog fakulteta u Splitu.

Druga: cilj ove ankete je baciti svjetlo na novi politički i svjetonazorski fenomen libertarijanstva na području Republike Hrvatske i drugih zemalja nekad u sastavu SFRJ. Naime, trenutno ne postoji organizirana politička opcija koja na neki način cilja na glasače koji se smatraju libertarijancima/libertarijankama. U ovom trenutku nemoguće je i znati koliko ljudi spada u navedenu kategoriju. Sveučilište Jurja Dobrile, Pula.